Veličina fonta
Sivi ton
Kontrast
Disleksija

Povijest škole

Podizanje razine zdravlja

Misija Škole narodnog zdravlja “Andrija Štampar” je da znanstveno-istraživačkom i stručnom djelatnošću, diplomskom i poslijediplomskom izobrazbom kao i programima trajnog usavršavanja razvija vrhunske stručnjake, metode i norme u području javnog zdravstva, sa svrhom podizanja razine zdravlja pučanstva.

Škola znanstveno i stručno podržava planiranje, razvoj i vrednovanje javnozdravstvenih programa i politike kako u vladinom tako i nevladinom sektoru. Međunarodna suradnja imanentna je Školi narodnog zdravlja “Andrija Štampar” od njezina postanja.

Kroz vrijeme

01.09.1888.

Otac Ambroz, pučki učitelj, službovao je u selima Brodski Drenovac, Mrzović i Vrbica. Andrija je bio pametno i bistro dijete, nadaren učenik, kojeg je život na selu trajno obilježio i postao životnim nadahnućem za sav njegov kasniji rad.

1906. u Vinkovcima je završio Kraljevsku veliku gimnaziju te odlučio studirati medicinu jer je smatrao da su hrvatskim seljacima u tom trenutku najpotrebniji liječnici, koji će imati razumijevanja za njihove potrebe.

18.10.1906.

S obzirom na to da u vrijeme austrijske vladavine nije postojao medicinski fakultet na ovim prostorima, Andrija upisuje Medicinski fakultet u Beču. U gradu otkriva i druge socijalne probleme, osobito kada je riječ o radništvu i uređenju zdravstvene službe u velikom gradu. Već kao student Andrija pokreće izdavanje poučnih zdravstvenih knjižica i članaka namijenjenih pučkom prosvjećivanju. Socijalno-medicinski ideal kojeg je slijedio od mladosti do kraja života jest da na zdravom pojedincu i zdravoj zajednici počiva zdravo društvo te da svi, i bogati i siromašni imaju pravo biti zdravi.

01.01.1912.

He dealt with general practice, even performed some minor operations but his eyes were turned towards social medicine. He examined the health conditions at Karlovac, and wrote an article about it in local papers.
After obtaining his doctor´s degree he married Marija Mesnjak, and had two sons and three daughters.

09.05.1913.

Dr. Štampar je postavljen za općinskog liječnika u Novoj Gradiški te na terenu upoznaje zdravstvene probleme seoskog stanovništva i uviđa teškoće liječničkog rada na selu. Mobiliziran je u srpnju 1916. i dodijeljen kao liječnik 27. domobranskoj pukovniji. Demobiliziran je 5.11.1918. te se vraća na svoju staru dužnost u Novoj Gradiški.

25.11.1918.

Dekretom Narodnog vijeća Kraljevine SHS dr. Štampar je postavljen za zdravstvenog savjetnika pri Povjereništvu za socijalnu skrb u Hrvatskoj. 1919. postaje potpredsjednik Zbora liječnika Hrvatske te se bori za demokratizaciju zdravstvene službe. Predlaže uvođenje dispanzerskih metoda za suzbijanje alkoholizma, tuberkuloze i spolnih bolesti.

28.05.1919.

U početku je njegov rad u Beogradu bio pretežno teoretsko-organizacijski (1919-1923) te on piše članke, ideološke rasprave, zakonske odredbe, propise o zdravstvu, razne izvještaje. Tek u drugoj fazi njegova rada slijedi izgradnja higijenskih ustanova (1924-1930). Štampar se također bori za uvođenja nastave iz socijalne medicine još za vrijeme studija te 1922. godine dobiva „dozvolu predavanja iz socijalne higijene” od profesorskog vijeća Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Iste godine dodijeljen mu je naslov izvanrednog sveučilišnog profesora.

20.05.1931.

Vladajući režim nije podržavao njegov socijalni rad, a došlo je i do osobnog sukoba s kraljem Aleksandrom. Nakon umirovljenja izabralo ga je Vijeće Medicinskog fakulteta u Zagrebu za redovnog profesora higijene i socijalne medicine, no institucije državne vlasti nisu željele potvrditi taj izbor. Kako mu je u vlastitoj zemlji bio onemogućen rad na promicanju zdravstva, on se sve više posvećuje međunarodnim zdravstvenim problemima u kojima je i dotada sudjelovao. Tako je još u svibnju 1930. postao članom Higijenskog komiteta Lige naroda, odnosno jedan od 24 člana Upravnog vijeća Higijenske organizacije.

1931./1933.

Dr. Štampar je zaposlen kao ekspert Higijenske organizacije i često je na studijskim putovanjima (SAD, Kina), brojnim predavanjima u raznim dijelovima svijeta te sudjeluje u rješavanju zdravstvenih problema na međunarodnom nivou. 1932. postaje potpredsjednik Higijenskog odbora u Ženevi.

30.08.1933.

Liga naroda ga stavlja na raspolaganje kineskoj vladi i on odlazi u Kinu u kojoj ostaje do 1936. godine. Nakon povratka iz Kine ponuđen mu je posao eksperta u službi Higijenske sekcije u Ženevi. Četiri godine nakon smrti svoje prve supruge, 1937. godine, Štampar se ženi dr. Desankom Ristović, liječnicom i ravnateljicom Školske poliklinike u Zagrebu.

05.03.1939.

Institucije državne vlasti potvrđuju odluku Fakultetskog vijeća i dr. Štampar konačno postaje redovni profesor Sveučilišta u Zagrebu. Akademske godine 1940./1941. izabran je za dekana Medicinskog fakulteta i predlaže radikalne promjene nastavnog programa. Drugi svjetski rat prisiljen je provesti u internaciji u Grazu.

01.05.1945.

Nakon povratka iz Graza, prof. Štampar ponovo preuzima dužnost profesora higijene i socijalne medicine na Medicinskom fakultetu i dužnost direktora Škole narodnog zdravlja u Zagrebu.

Također od 1945. radi na osnivanju Svjetske zdravstvene organizacije, izrađujući njezin statut, a kasnije sudjelujući u izradi njezina ustava.

1946. na konferenciji Ujedinjenih naroda u Londonu izabran je za prvog potpredsjednika Ekonomskog i socijalnog vijeća Ujedinjenih naroda i za člana Pripremnog odbora za stvaranje Svjetske zdravstvene organizacije. Do punopravnog osnivanja Svjetske zdravstvene organizacije došlo je 07.04.1948.

1945./1946.

Prof. Štampar je rektor Sveučilišta u Zagrebu, a u jesen 1952. izabran je ponovo za dekana Medicinskog fakulteta te na toj funkciji ostaje 5 godina za redom. Osobitu brigu posvetio je nastavi sestrinstva i njegovom zaslugom osnovana je Viša škola za medicinske sestre u okviru fakulteta. Njegovim zalaganjem i trudom osnovan je i Medicinski fakultet u Rijeci.

11.02.1947.

Prof. Štampar postaje član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, a iste godine 04.04. postaje i predsjednik JAZU-a. Predsjednik JAZU bio je još tri puta uzastopno (1951, 1954 i 1957).

24.06.1948.

Održana je prva skupština Svjetske zdravstvene organizacije u Ženevi, a za predsjednika skupštine jednoglasno je izabran prof. Andrija Štampar.

13.05.1955.

Na osmom redovnom zasjedanju Svjetske zdravstvene skupštine u Meksiku prof. Štamparu je dodijeljena medalja i nagrada zaklade Léona Bernarda, najveće međunarodno priznanje za doprinos na području socijalne medicine.

26.06.1958.

Prof. Andrija Štampar umire u Zagrebu od posljedica cerebralne apopleksije.