VODIČ KROZ PRAVILNU PREHRANU

Uvod

Kultura jela u našim je krajevma desetljećima se nije bitno mijenjala. Obimna i jaka prehrana imala je za svrhu nadoknaditi energetske potrebe ljudi koji su uglavnom radili teške fizičke poslove u polju. Tako je masna, energetski bogata prehrana ostala navikom ljudi do danas, kada su se sastav i obim poslova u poljoprivredi promijenili. To znači da sada kada postoji građanska populacija, poljoprivredna mehanizacija, umjetna gnojidba i selekcija usjeva, energetske potrebe ljudi nisu onakve kakve su bile u prošlosti. Uglavnom se to svodi na preveliku količinu hrane sa previše masti i mesa, a malo voća i povrća. Tako su danas ljudi koji i dalje redovno jedu slaninu, kobasice, kulene, šunke i drugu tešku hranu, dok se ne bave fizičkom aktivnosti, uglavnom pretili, a tjelesna im težina često značajno prelazi prosjek za određenu dobnu skupinu.

Jedenje je zbroj potreba organizma za hranom i navike uzimanja jela, što znači da ako nekoliko dana zaredom jedemo manje ili više nego što je potrebno, sljedećih dana ćemo iz navike isto tako jesti. Zbog toga je potrebno svjesno planirati obroke i unaprijed znati što ćemo jesti u konkretnom obroku, pa i cijelom danu ili tjednu.

Treba nastojati jesti svježe pripremljenu hranu, a ako to već nismo u mogućnosti, hranu treba čuvati u hladnjaku, zamrzivaču ili odvojenom mjestu u nemetalnim posudama, poklopljenu i konzerviranu, ako je to potrebno.

O ukusima se ne raspravlja. Nekim ljudima više odgovara određena vrsta hrane. Bolesnicima se mora hrana prilagoditi. Općenito je pravilo da za vrijeme bolesti hrana treba biti lako probavljiva, kuhana i podjeljena u više manjih obroka. Nakon akutnih bolesti hrana može biti nešto jača i obimnija, da se nadoknadi izgubljena energija i potrebe organizma za željezom, vitaminima i dr.

Prije jela

Prije samoga čina jela važno je oprati ruke sapunom u toloj vodi. Jesti se treba za stolom, uz sav potreban pribor. Psihološki hrana je ekvivalent životu jer je jedna od četiri glavne karakteristike živih bića da se prehranjuju, mijenjaju, razmnožavaju i umiru. Stoga je vrlo važno da se za vrijeme jela ne govori o jelu. Ako netko ne može pojesti sve što je ponuđeno, to ne treba komentirati. Ako se ne radi o manjem djetetu, hranu si svatko treba sam uzimati u svoje posude za jelo. Isto tako se ne treba truditi da se sve pojede zbog toga što je hrana skupa, pa se bojimo da se suvišak velike vrijednosti ne baci. Zdravlje je vrijednije od hrane koja se može pojesti i kupiti.

Pripremu hrane treba obaviti osoba koja je za to u određeno vrijeme zadužena. Nije pravedno da u višečlanoj obitelji hranu priprema svaki dan jedna osoba. Moguće je dogovoriti se da će, na primjer, jedan ili više dana u tjednu jelo pipremiti netko drugi; suprug, kćerka ili sin, ako su za to sposobni. Jedan dan u tjednu se može jesti i suha hrana. Dobro je ponekad izostaviti meso u prehrani. Svaki dan bi čovjek trebao jesti voće i povrće. Kruh nije obavezan, a juha i kuhano su poželjni skoro svaki dan. Bolje je jesti kuhano nego pečeno. Ako se već jede masna hrana, onda je važno da mast bude više biljnoga, a manje životinjskog porijekla. Sa ugljikohidratima (šećerima) ne treba pretjerivati. Njih smiju konzumirati čak i dijabetičari, ali u određenoj i manjoj količini. Današnji hit u prehrani je dalmatinska kuhinja koja ima dobre omjere masti, ugljikohidrata, bjelančevina, minerala, vitamina i opstataka.

Za vrijeme jela

Čin jela mora biti vrijeme kada je čovjek opušten i neometan, a drugi poslovi su završeni ili prekinuti odmorom. Za vrijeme jela može se isključiti telefon i drugi električni uređaji. Dok jedete nemojte žuriti. Ako vam za vrijeme jela ne odgovara društvo, jedite sami. Za vrijeme jela potrebno je hranu osjetiti. Obratite pažnu na to kako vaš organizam reagira na određenu hranu, kako ju osjetite u ustima, želucu, crijevu. Nakon jela vaš doživljaj hrane nije potpun. Treba pričekati da se hrana kompletno probavi da biste imali povratnu informaciju o tome koja vam hrana odgovara, a koja ne. Moguće je sat vremena nakon obroka koji vam je potpuno odgovarao osjetiti mučninu i nagon na povraćanje. Zato je važno pratiti sva reagiranja organizma na hranu.

Nakon jela

Nakon jela ili prije kao aperitiv, običaj je nešto popiti. Ako se pije za vrijeme jela, onda je važno da to ne bude velika količina tekućine. Za odrasle zdrave ljude koji nisu liječeni od alkoholizma, nemaju jetrenih, probavnih niti ozbiljnijih kroničnih bolesti dobro je popiti do 30 g alkohola dnevno, što odgovara jednoj čaši vina, 0,3 L piva ili 0,03 L žestokog pića.

Nakon jela važna je higijena usta i ruku. Svi ostaci hrane iz usta, zubi, proteza moraju se ukloniti jer stajanjem se hrana raspada i naseljava mikroorganizmima. Zube je najvažnije prati prije spavanja jer se za to vrijeme izlučuje manje sline, a nema niti pokreta u usnoj šupljini. Dva sata prije spavanja nije dobro jesti. Večera bi trebala biti količinski manja od ručka, a ako smo se već prejeli prije spavanja, onda ne treba spavati na stomaku. Ako ujutro imamo osječaj napirenosti u stomaku, treba jutarnjim vježbanjem ojačati mišiće trbuha i preko dana nositi tregere umjesto opasača. Odjeća ne smije biti pretijesna niti prelabava da ne remeti probavu. Doručak je obavezan jer organizam ujutro ima najveće potrebe za energijom koju crpi iz hrane, a ako hrane nema, stvara zalihe u obliku masnog tkiva za povećane potrebe u radno vrijeme. To znači da ćete se vjerovatno udebljati ako ne doručkujete.

Par korisnih savjeta

Ako ste pretjerali u pijenju alkohola, nadoknadite izgubljenu količinu tekućine, pojedite nešto slatko i iziđite na svjež zrak, a ako pušite, nastojte smanjiti broj popušenih cigareta, zatim sasvim izbaciti cigarete. Ako mislite da ćete se udebljati nakon prestanka pušenja, to je točno, ali samo zato što ste se naviknuti stavljati nešto u usta. Imajte na umu da se navike mogu i trebaju mijenjati na bolje. Sve ovo je važno u prehrani, a svatko od nas može, ako želi, uspostaviti nove navike i običaje hranjenja kako bi nam život postao zdraviji, ugodniji i bolji.

Na koncu mi preostaje samo da vam zaželim:

Dobar tek!